Evil fairy of my life.

Da.Rekli su da nemogu mrziti,da je čovijek jedino biće koje nemože mrziti.Laž.Ja mrzim.Mrze u drugi.Ali sad se ne radi od drugima.Nego o meni.O mojoj mržnji prema ovome svjetu.Zašto nitko ne razumije da je sloboda i ljubav ono najvrijednije što čovijek posjeduje?Zašto svi silom pokušavaju oduzeti ti i to za što se boriš?Ako mi ne dopuštaš da budem sretna,zašto mi oduzimaš ljubav?Kad i pokušam biti voljena,ti mi oduzmeš tu sreću.Zato te mrzim.Mrzim te.U snovima te lovim po mračnoj šumi,želim se maknuti od sebe,da me ostaviš da živim onako kako moje srce treba živjeti.Sanjam da n kad ću ti zabiti nož u rebro i izvaditi ga van i gledati kako ti krv teče iz tjela i kao ti se oči zatvaraju.To će onda biti moja pobjeda,moja pobjeda nad tobom.Hoćeš li mi onda oduzimati ono što voilim,ono za što živim?Ne.Onda ćeš ležati na zemlji,krv će iz tebe istjecati....Ja ću tek onda biti sretna.Kad nebude tebe,kad ćeš mi zauvijek iscuriti iz života,kao tvoja krv iz tvog beživotnog tjela.Znam da ću onda moći pobjeći tamo gdje nema ljudi,gdje sam sama.Ja i moja sloboda.Samo to mi treba...Ništa drugo.Ne želim imati ništa drugo.Želim umrijeti slobodna.Daleko od svih....Tamo gdje nema tebe i tvojih prokletih očiju koje me gledaju,koje mi žele zlo,koje mi žele upropastit život....Nestani...